Vicenzo je taksista u Napulju. Klasičan Napolitanac. Sa njim radim transfere već dve godine. Ono što mi se kod njega sviđa jeste to što nikad ne izostane i što se uvek pojavi u dogovoreno vreme. Dodouše, poslednjih par puta uglavnom pošalje rođaka, jer je, naravno, zaglavljen u Sorentu i nema šanse da stigne. Rođak, naravno, ima svoju tarifu, koja je uvek veća od Vicenzove. Mislim da sam do sada upoznao sve njegove „rođake“. Pomalo me podseća na slavnog zemljaka Tonija Soprana. Kao i Toni, Vicenzo uopšte nema malu familiju. Čak mi je jednom poslao „rođaka“ koji je neodoljivo ličio na Krisija. Realno, niko od njih nije stvarno rođak, ali tako funkcionišu stvari.
Napolitanci su beskrajno šarmantni, ali beskrajno nepouzdani za posao. Uvek nešto iskrsne u poslednjem trenutku – obično baš onda kada za vas ne postoji nijedna druga opcija. A, naravno, taj nedostatak opcija, po starom uličnom pravilu, znači – više para za njih.
Napulj je poseban grad i razlikuje se od ostatka Italije. Tek je 1861. godine zvanično postao deo ujedinjene Italije. Pre toga bio je pod Francuzima, Špancima, Nemcima, Vizantijcima, Grcima – i verovatno baš to objašnjava anarhiju i konfuziju koje vladaju njegovim ulicama. Realno, Napulj je nešto najbliže Africi u Evropi. Prelazak ulice ovde je umetnost življenja.
Šta god mislili o Beogradu – u poređenju sa Napuljem on je čist, uređen i beskrajno dosadan. Ono što me najviše fascinira kod Napulja jeste činjenica da za samo 40 minuta trajektom stižete na Kapri. To je kao da ste otputovali na drugu planetu. Dok šetate Piačetom, koja popularno nosi naziv „Salon sveta“, svakog trenutka očekujete da se pojavi Grejs Keli, glamurozno šetajući u potrazi za mestom gde će popiti svoj aperol. Gde god da pogledate – sve je savršeno. I da nema obrisa Vezuva u daljini prema pučini, pomislili biste da ste daleko od geta Napulja, u kojem vlada surova Gomora.
Za razliku od drugih mafija, Gomora ovde ima i proširene „nadležnosti“ – između ostalog, bavi se i upravljanjem i odlaganjem smeća. To često zna da bude veliki problem. Kada uhvate nekog bosa ili ga osude na preveliku kaznu, Gomora jednostavno ucenjuje vlast – prestanu da odvoze smeće. Ako pregovori ne krenu u dobrom pravcu, Napulj se vrlo brzo pretvori u grad-deponiju. Ali i takav – meni je prelep.






Comments are closed